Don't Forget The Violence.
Ep. 2 My Boxes. My Life. 0.0
Ep. 2 My Boxes. My Life. 0.0
Ep. 1 My Blog Art. My Design. 0.0
[IMG]http://i18.tinypic.com/4vpeb6c.jpg[/IMG] -“Grrr!!! (6)” -“Er… My earphone…”
*Sport Klub, Eurosport & Co. Mrzim Sport. *Ufurane, “Savrsene” osobe *Fiiine, dobre curice i djecacice, koji nece da se druze sa bRezobraznim i nevaljastim likovima (poput mene), koji Fiiiino uce i koji su u svemu FIIIINIII XO *Jednu bitch. 😉 *Pedereeee!!!! Odmah mi se povraca!!! *Djecu od ispod 7. razz… Svaka cast izuzecima… inace ih…
[IMG]http://i10.tinypic.com/6biul2o.jpg[/IMG] Life's no fun without a good scare. I guess that's right. Anyway, blog ce ostati u mojim rukama dok ne pocne skola. Trenutno sjedim/lezim u nemogucem polozaju a tastatura je iznad mene. Umirem od dosade. Na MSN-u niko nece da prica. Ustvari, nikome se nisam ni javila. Muzika koju imam u kompjuteru je toliko…
[IMG]http://i11.tinypic.com/6gwab0l.jpg[/IMG] Opet sam se po ko zna koji put vratila da pisem gluposti na ovom blogu. Bas sam razmisljala, ja ovaj blog vise shvatam kao neku obavezu, kao nesto sto moram uciniti inace bla bla. Mozda ce biti bolje ako, hm, napravim novi. Ne zelim brisati ovaj… ali ako Blogger.ba zeli, neka izbrise. Ja cu…
Mrzim kad me spopadne ovaj osjecaj… A to je najcesce bas u ovo doba godine. Odjednom prestanem osjecati, postajem hladna… All Alone. Jedino sto osjetim je da me ne voli. I samo mi je to u glavi. Even The Freaks Need LOVE! :((( I cak sam pocela slusat Marilyna Mansona! >n< Smrc! Cold and windy......
Oh Boze kakav je osjecaj vratiti se nakon tako dugo vremena… Promijenila sam i design, onaj stari me bas podsjecao na nesto sto je… hm… staro. Whatever, upisala sam SSPU, i sad dane provodim ili napolju sa prijateljima ili igrajuci Sims 2 za PS2… Bas je divan ovaj raspust… I jos exkurzija i matura… Prekrasno!!…
Eh, ovako… ~Prosla sam odlicnim. ~Idem veceras na exkurziju aBd. ~Stigla sam kupit haljinu za maturu. ~Ofarbala sam se u najtamniju smedju. Presretna sam ali i uplasena…
Jedno kisovito vece, u zadimljenom baru kraj plaze, za okruglim stolom sjedila su tri stara ribara. Po obicaju, prepricavali su jedan drugom price iz mladosti. “Prije vise od 50 godina, u vrijeme kad se moglo zivjeti od nesto ulovljene ribe, odlucim da odem na pucinu. Bijah mlad, nesikusan, a zeljan pustolovine i slave. Prodam sve…